pexels-photo-106399

Niskoenergetske i pasivne kuće

Postoje različiti energetski standardi stambenih objekata, a u posljednje vrijeme posebnu pozornost sve više privlače niskoenergetske i pasivne kuće budući da ove vrste objekata korisniku donose znatne financijske uštede i postaju sve važnijim dijelom očuvanja čovjekova okoliša. Niskoenergetske i pasivne kuće su najsuvremeniji energetski standardi u gradnji stambenih objekata, koji se prije svega odnose na manju potrošnju energije za grijanje i hlađenje, čime se zagađivanje okoliša značajno smanjuje.

Bitno je naglasiti da ‘obična’ kuća podebljanjem izolacije i zamjenom stolarije, iako već i tada postiže značajne uštede, ne može postati niskoenergetska ili pasivna. Kod takvih kuća je nužno posebnu pozornost obratiti na projektiranje i izgradnju. U proces projektiranja bi trebali biti uključeni stručnjaci iz više područja – arhitekti, strojari, električari i građevinari. Pri građenju nužno je primjenjivati načela energetske učinkovitosti. Preporuča se orijentiranje kuće prema jugu, odvajanje toplinskih zona i kompaktna gradnja. Neki od najvažnijih elemenata takvih objekata su izvrsna toplinska i zvučna izolacija te prozori koji zadovoljavaju visoke energetske standarde.

Postoji nekoliko razlika između niskoenergetskih i pasivnih kuća, pa im se u skladu s njima, razlikuje i cijena. Za izgradnju je povoljnija niskoenergetska kuća, koja se još naziva i trolitarska kuća. Prema izračunu, ovakav tip kuće za grijanje troši maksimalno 30 kWh/m² lož ulja, 3m³/m² prirodnog plina ili 6 kg/m² drvenih peleta godišnje. Pri izgradnji se preporuča ugrađivanje prozora sa 3-slojnim staklom, niskotemperaturnih sustava grijanja i kontroliranih ventilacija prostorija s rekuperacijom. Za povećanje dobitaka sunčeva energija se koristi aktivno i pasivno. Aktivno se koristi pomoću sunčevih toplovodnih kolektora (za toplu voda) i fotonaponskih ploča (za električnu struju), a pasivno preko velikih staklenih ploha okrenutih na jug.

Pasivne kuće, koje se još nazivaju i ‘jednolitarske’, najčešće troše oko 15 kWh/m2 ili 1 litru lož ulja po m2, dok gornja granica potrošnje uz zadovoljenje primarnih energetskih potreba uključujući toplu vodu i struju, iznosi do 20 kWh/m2 godišnje. Glavna razlika u odnosu na niskoenergetske kuće je u tome što pasivne više uopće nemaju potrebu za konvencionalnim sustavima grijanja. One potrebu za toplinom namiruju toplinskom crpkom, koja koristi prirodnu temperaturu zemlje za hlađenje ili zagrijavanje unutrašnjosti objekta. Uz to, imaju vrlo debelu izolaciju oplošja kuće, prozore sa 3-slojnim staklom punjenim plinom, te poseban ventilacijski sustav. Svi navedeni elementi utječu na poboljšana svojstva pasivnih objekata, kao što su iznimno svjež i čist zrak i homogena temperatura koja se mijenja sporo i stabilizira na 15°C u klimi srednje Europe. Za razliku od klasične niskoenergetske kuće, pasivna kuća troši i do 80-90% manje energije, a unatoč tome što je izgradnja pasivne kuće skuplja oko 20%, dugoročna isplativost ovakvih objekata je zagarantirana.

Iznimno važan element niskoenergetskih i pasivnih kuća predstavlja vrhunska stolarija, budući da je preko prozora i vrata moguće izgubiti i do 40 % toplinske energije. Iz navedenog razloga prozori i vrata u sklopu ovakvih kuća moraju zadovoljavati visoke izolacijske kriterije.

Prozori bi trebali imati višestruko ostakljenje, tzv. low-e premaz, trebali bi biti punjeni odgovarajućim plinom i imati odgovarajući koeficijent prolaza topline. Vrata na objektima ovog tipa bi trebala imati dobar koeficijent prijelaza topline i dobro brtviti, čime se znatno smanjuju toplinski gubici te potreba za grijanjem. Budući da više od 80 % potrošnje energije otpada na grijanje i hlađenje, te da cijene energenata rastu, dugoročna isplativost investiranja u kvalitetnu stolariju i njihovu kvalitetnu ugradnju je neupitna.

S početkom sezone grijanja posebna pozornost posvećuje se gubicima topline kroz zatvorene prozore i vrata. U ocjeni učinkovitosti stolarije u sprečavanju toplinskih gubitaka važno je obratiti pažnju na koeficijent prolaznosti topline (manji koeficijent znači manje toplinske gubitke), koji se kreće od 0,8 W/m2K kod najboljih prozora s trostrukim staklima i plinskim punjenjem pa sve do 3,5 W/m2K kod starih jednostrukih prozora. Koeficijent prolaza topline na staklima se smanjuje ugradnjom dvostrukih i trostrukih stakala, između kojih se prostor ispunjava odgovarajućim plinom (primjerice argonom) koji djeluje kao toplinski izolator. Na vanjskoj površini svakog stakla trebao bi postojati bezbojan low-e premaz koji smanjuje zračenje topline preko prozora. Postavljanjem tog sloja samo s vanjskih površina stakala omogućava se ulaz topline ali ne i njen izlaz, što je naročito važno u hladnijim godišnjim dobima.

Osim manjih računa za grijanje i hlađenje, dodatne prednosti ugradnje energetski efikasne stolarije je smanjeno ispuštanje stakleničkih plinova u okoliš, duži vijek trajanja objekta, zaštita od UV zračenja, povećana udobnost stanovanja, kao i veća vrijednost stambenog objekta u koji su ugrađeni kvalitetni prozori i vrata.

U Europskoj uniji velika pozornost posvećuje se energetskoj efikasnosti, a Hrvatska je kao članica EU obvezna uskladiti svoj zakonodavni okvir sa svim Direktivama EU. Vlada RH je još 2008. godine započela akcijski plan za implementaciju Europske direktive o energetskim svojstvima zgrada u domaće zakonodavstvo. Trenutno gotovo sve zgrade u Hrvatskoj koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing moraju imati energetski certifikat.

Direktiva Europske unije 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada obvezuje na štednju energije u zgradama EU, kao i državama kandidatima. U skladu s Direktivom, sve zgrade koje se grade, prodaju ili iznajmljuju bit će certificirane i takvi energetski certifikati s podacima o godišnjoj potrošnji za grijanje zgrade bit će izloženi ili dani na uvid svim zainteresiranim strankama. Uvođenjem energetskih iskaznica za zgrade kao i certificiranjem zgrada, vrijednost energetski efikasnih zgrada s niskom potrošnjom energije na tržištu nekretnina s vremenom će rasti, stoga će isplativost investiranja u energetski učinkovite objekte i njihove elemente s vremenom biti sve veća.